Napisala Anna Harper-Guerrero

    Emerge je posljednjih 6 godina u procesu evolucije i transformacije koji je intenzivno fokusiran na to da postane antirasistička, multikulturalna organizacija. Radimo svaki dan na iskorijenjenju anti-crnaštva i suprotstavljanju rasizmu u nastojanju da se vratimo ljudskosti koja živi duboko u svima nama. Želimo da budemo odraz oslobođenja, ljubavi, suosjećanja i iscjeljenja – iste stvari koje želimo za svakoga ko pati u našoj zajednici. Emerge je na putu da kaže neizrečene istine o našem radu i ponizno je predstavio pisane radove i video zapise partnera iz zajednice ovog mjeseca. Ovo su važne istine o stvarnim iskustvima koja preživjele imaju pokušavajući pristupiti pomoći. Vjerujemo da je u toj istini svjetlo za put naprijed. 

    Ovaj proces je spor, i svaki dan će biti poziva, kako doslovnih tako i figurativnih, da se vratimo onome što nije služilo našoj zajednici, služilo nam kao ljudima koji čine Emerge, i onome što nije služilo preživjelima na način na koji oni zaslužuju. Radimo na centriranju važnih životnih iskustava SVIH preživjelih. Preuzimamo odgovornost za pozivanje na hrabre razgovore sa drugim neprofitnim agencijama i dijeljenje našeg neurednog putovanja kroz ovaj posao kako bismo mogli zamijeniti sistem nastao iz želje da kategoriziramo i dehumaniziramo ljude u našoj zajednici. Ne mogu se zanemariti istorijski korijeni neprofitnog sistema. 

    Ako uzmemo u obzir ono što je ovog mjeseca iznio Michael Brasher u svom članku o kultura silovanja i socijalizacija muškaraca i dječaka, možemo vidjeti paralelu ako to odaberemo. “Implicitni, često neispitani, skup vrijednosti sadržan u kulturnom kodu da se 'muškarci uzdignu' dio su okruženja u kojem su ljudi obučeni da se odvoje od osjećaja i obezvrijede ih, da veličaju snagu i pobjedu, i da zlobno nadziru jedni druge. sposobnost repliciranja ovih normi.”

    Slično kao korijenje drveta koje pruža podršku i sidrište, naš okvir je ugrađen u vrijednosti koje zanemaruju istorijske istine o porodičnom i seksualnom nasilju kao rezultatu rasizma, ropstva, klasizma, homofobije i transfobije. Ovi sistemi ugnjetavanja nam daju dozvolu da zanemarimo iskustva crnaca, starosjedilaca i obojenih ljudi – uključujući one koji se identificiraju u LGBTQ zajednicama – kao da u najboljem slučaju imaju manju vrijednost, a u najgorem slučaju nepostojeće. Rizično je za nas pretpostaviti da ove vrijednosti još uvijek ne prodiru u duboke kutove našeg rada i ne utiču na svakodnevne misli i interakcije.

    Spremni smo da rizikujemo sve. I pod svim što mislimo, recite svu istinu o tome kako službe za nasilje u porodici nisu uzele u obzir iskustvo SVIH preživjelih. Nismo razmatrali našu ulogu u rješavanju rasizma i borbe protiv crnaca za preživjele crne. Mi smo neprofitni sistem koji je stvorio profesionalno polje od patnje u našoj zajednici jer je to model koji je napravljen da u njemu radimo. Potrudili smo se da vidimo kako je isto ugnjetavanje koje vodi do nesavjesnog nasilja koje završava životom u ovoj zajednici također podmuklo probilo svoj put u tkivo sistema dizajniranog da odgovori žrtvama tog nasilja. U njegovom trenutnom stanju, SVI preživjeli ne mogu zadovoljiti svoje potrebe u ovom sistemu, a previše nas koji radimo u sistemu koristilo je mehanizam suočavanja distancirajući se od stvarnosti onih kojima se ne može služiti. Ali ovo se može i mora promijeniti. Moramo promijeniti sistem tako da se cijela ljudskost SVIH preživjelih vidi i poštuje.

    Za razmišljanje o tome kako se promijeniti kao institucija unutar komplikovanih, duboko usidrenih sistema potrebna je velika hrabrost. Od nas se zahtijeva da stojimo u okolnostima rizika i odgovaramo za štetu koju smo nanijeli. Takođe zahteva da budemo precizno fokusirani na put napred. To zahtijeva od nas da više ne šutimo o istini. Istine koje svi znamo su tu. Rasizam nije novost. Crnci koji su preživjeli osjećaj da su razočarani i nevidljivi nije novost. Broj nestalih i ubijenih starosjedilačkih žena nije novi. Ali naš prioritet je nov. 

    Crne žene zaslužuju da budu voljene, slavljene i uzdizane zbog svoje mudrosti, znanja i postignuća. Moramo također priznati da Crnkinje nemaju izbora osim da prežive u društvu koje nikada nije imalo za cilj da ih smatra vrijednima. Moramo slušati njihove riječi o tome šta promjena znači, ali u potpunosti preuzeti vlastitu odgovornost u prepoznavanju i rješavanju nepravdi koje se svakodnevno dešavaju.

    Autohtone žene zaslužuju da žive slobodno i da budu cijenjene zbog svega što su utkale u zemlju po kojoj hodamo – uključujući i sama njihova tijela. Naši pokušaji da oslobodimo starosjedilačke zajednice od zlostavljanja u porodici također moraju uključiti naše vlasništvo nad povijesnom traumom i istinom koje spremno skrivamo o tome ko je posadio to sjeme na njihovoj zemlji. Uključiti vlasništvo nad načinima na koje pokušavamo svakodnevno zalijevati to sjeme kao zajednica.

    U redu je reći istinu o ovim iskustvima. U stvari, to je ključno za kolektivni opstanak SVIH preživjelih u ovoj zajednici. Kada centriramo one koji se najmanje slušaju, osiguravamo da je prostor otvoren za sve.

    Možemo ponovo zamisliti i aktivno izgraditi sistem koji ima veliku sposobnost da izgradi sigurnost i zadrži humanost svih u našoj zajednici. Možemo biti prostori u kojima je svako dobrodošao u svom najistinijem, najpotpunijem sebi i gdje svačiji život ima vrijednost, gdje se odgovornost doživljava kao ljubav. Zajednica u kojoj svi imamo priliku da izgradimo život bez nasilja.

    The Queens je grupa za podršku koja je stvorena u Emergeu kako bi usredsredila iskustva Crnki u naš rad. Kreirali su ga i vode Crnkinje.

    Ove sedmice s ponosom predstavljamo važne riječi i iskustva Queens, koja je putovala kroz proces koji je vodila Cecelia Jordan u posljednje 4 sedmice kako bi ohrabrila nečuveno, sirovo, kazivanje istine kao put do izlječenja. Ovaj odlomak je ono što je Queens odlučila podijeliti sa zajednicom u čast Mjeseca svijesti o nasilju u porodici.