Napisala Anna Harper-Guerrero

Emerge je u posljednjih 6 godina u procesu evolucije i transformacije koji je intenzivno usredotočen na to da postane antirasistička, multikulturna organizacija. Svakodnevno radimo na iskorjenjivanju protucrnila i sučeljavanju s rasizmom nastojeći se vratiti čovječanstvu koje živi duboko u svima nama. Želimo biti odraz oslobođenja, ljubavi, suosjećanja i iscjeljenja - iste stvari koje želimo za sve koji pate u našoj zajednici. Emerge je na putu da govori neispričane istine o našem radu i ovog je mjeseca ponizno predstavio napisane dijelove i video zapise partnera zajednice. To su važne istine o stvarnim iskustvima koja preživjela imaju pokušavajući pristupiti pomoći. Vjerujemo da je u toj istini svjetlo za put naprijed. 

Taj je proces spor i svakodnevno će biti pozivnica, kako doslovnih, tako i figurativnih, da se vratimo onome što nije služilo našoj zajednici, služilo nam je kao ljudima koji čine Emergere i onome što preživjelima nije služilo na način na koji su zaslužuju. Radimo na centriranju važnih životnih iskustava SVIH preživjelih. Preuzimamo odgovornost za pozivanje hrabrih razgovora s drugim neprofitnim agencijama i dijeljenje našeg neurednog putovanja kroz ovo djelo kako bismo mogli zamijeniti sustav rođen iz želje za kategorizacijom i dehumanizacijom ljudi u našoj zajednici. Povijesni korijeni neprofitnog sustava ne mogu se zanemariti. 

Ako se osvrnemo na točku koju je Michael Brasher iznio ovog mjeseca u svom članku o kultura silovanja i socijalizacija muškaraca i dječaka, paralelu možemo vidjeti ako to odlučimo. „Implicitni, često neispitivani skup vrijednosti sadržanih u kulturnom kodu za„ opsluživanje “dio je okoline u kojoj su ljudi obučeni da se odvoje i obezvrijede osjećaje, slave veličinu sile i pobjede i zlobno međusobno policijski upravljaju. sposobnost repliciranja tih normi. "

Slično kao korijeni drveta koje pruža potporu i sidrište, naš je okvir ugrađen u vrijednosti koje zanemaruju povijesne istine o obiteljskom i seksualnom nasilju kao izdanku rasizma, ropstva, klasicizma, homofobije i transfobije. Ovi sustavi ugnjetavanja daju nam dopuštenje da zanemarimo iskustva crnaca, starosjedilaca i ljudi boje boje - uključujući one koji se identificiraju u LGBTQ zajednicama - koji u najboljem slučaju imaju manju vrijednost, a u najgorem ne postoje. Za nas je rizično pretpostaviti da ove vrijednosti još uvijek ne prodiru u duboke kutke našeg rada i utječu na svakodnevne misli i interakcije.

Spremni smo riskirati sve. I pod svim time mislimo, recite svu istinu o tome kako službe za nasilje u obitelji nisu uzele u obzir iskustvo SVIH preživjelih. Nismo razmatrali svoju ulogu u rješavanju problema rasizma i borbe protiv crnine za preživjele Crnce. Mi smo neprofitni sustav koji je stvorio profesionalno područje iz patnje u našoj zajednici jer je to model koji je izgrađen za nas da unutar njega djelujemo. Borili smo se kako bismo vidjeli kako je isto ono ugnjetavanje koje dovodi do nesavjesnog nasilja koje završava život u ovoj zajednici podmuklo ušlo u tkivo sustava osmišljenog da odgovori preživjelima tog nasilja. U svom trenutnom stanju, SVI preživjeli ne mogu zadovoljiti svoje potrebe u ovom sustavu, a previše nas koji radimo u sustavu uključili smo mehanizam suočavanja kako bismo se distancirali od stvarnosti onih kojima se ne može pružiti usluga. Ali ovo se može i mora promijeniti. Moramo promijeniti sustav tako da se vidi i poštuje puna humanost SVIH preživjelih.

Da bismo razmišljali o tome kako se promijeniti kao institucija u složenim, duboko usidrenim sustavima, potrebna je velika hrabrost. Zahtijeva od nas da stojimo u okolnostima rizika i odgovaramo za štetu koju smo prouzročili. Također zahtijeva da budemo precizno usredotočeni na put naprijed. Zahtijeva od nas da više ne šutimo o istinama. Istine koje svi znamo postoje. Rasizam nije nov. Crni preživjeli koji se osjećaju iznevjereno i nevidljivo nije novost. Broj nestalih i ubijenih autohtonih žena nije nov. Ali naša je prioritizacija nova. 

Crne žene zaslužuju da ih se voli, slavi i podiže zbog njihove mudrosti, znanja i postignuća. Moramo također priznati da Crnkinje nemaju drugog izbora nego preživjeti u društvu koje nikada nije imalo za cilj smatrati ih vrijednima. Moramo poslušati njihove riječi o tome što znači promjena, ali u potpunosti preuzeti vlastitu odgovornost u prepoznavanju i rješavanju nepravdi koje se svakodnevno događaju.

Domorodačke žene zaslužuju živjeti slobodno i štovati ih zbog svega što su utkale u zemlju kojom hodamo - uključujući i njihova tijela. Naši pokušaji oslobađanja autohtonih zajednica od obiteljskog zlostavljanja moraju uključivati ​​i naše vlasništvo nad povijesnom traumom i istinama koje spremno skrivamo o tome tko je to sjeme posadio na njihovoj zemlji. Uključiti vlasništvo nad načinima na koje svakodnevno pokušavamo zalijevati to sjeme kao zajednicu.

U redu je reći istinu o tim iskustvima. Zapravo je presudno za kolektivno preživljavanje SVIH preživjelih u ovoj zajednici. Kada usredsredimo one koji se najmanje slušaju, osiguravamo da je prostor otvoren za sve.

Možemo zamisliti i aktivno graditi sustav koji ima veliku sposobnost izgradnje sigurnosti i zadržavanja humanosti svih u našoj zajednici. Možemo biti prostori u kojima je svatko dobrodošao u svom najiskrenijem, najpotpunijem sebi i gdje svačiji život ima vrijednost, gdje se odgovornost doživljava kao ljubav. Zajednica u kojoj svi imamo priliku graditi život bez nasilja.

Queens je grupa za podršku koja je stvorena u Emergeu kako bi usredotočila iskustva Crnkinja u našem radu. Stvorile su je i vode je Crne žene.

Ovaj tjedan s ponosom predstavljamo važne riječi i iskustva kraljica, koje su putovale kroz proces koji je vodila Cecelia Jordan tijekom posljednja 4 tjedna kako bi potaknula nečuvano, sirovo, kazivanje istine kao put do izlječenja. Ovaj je odlomak ono što su kraljice odlučile podijeliti sa zajednicom u čast Mjeseca borbe protiv nasilja u obitelji.